недеља, 14. март 2010.

AUSTRALIJSKI BRADATI ZMAJ - Pogona vitticeps



Stojim ispred terarijum i posmatram veliku ženku Bradatog Zmaja. Ne treba mnogo zagledanja da bi se uočilo otkud ovo mitsko biće u imenu njene vrste. Krupna trouglasat glava okićena je bodljama različitih dužina, raspoređenih tako da je učine još robusnijom i odbojnijom za potencijalnog predatora. Bodlje se sa obe strane spuštaju niz bočnu liniju tela, sve do „pazuha“ zadnjih nogu. Iako je većina njih na dodir prilično meka i kožasta, cela pojava zaista izgleda kao da je upravo sišla sa stranica mitološkog atlasa.
Nazvao sam je Mad Madamme Mim (po liku iz Diznijevog crtanog filma), ali je ona vremenom nekako postala i ostala Mima. Dok se penje na najvišu granu u terarijumu, svoje omiljeno mesto za oglašavanje vlasništva nad teritorijom, Mima mi otkriva poreklo još jednog dela svog imena. Podiže glavu i uz agresivno klimatanje širi „kesu“ na grlu na kojoj se nalaze redovi boljolikih izraštaja. Oni se uspravljaju i stvaraju širok, bockavi štit pod donjom vilicom koji, usled specifičnog raspoloženja guštera tokom ovog čina, poprima skoro crnu nijansu. Nema nikakve sumnje, ovaj zmaj ima bradu! I da reptil, kojim slučajem, nema samo 50-tak cm-a dužine, izgledalo bi sasvim logično kada bi mu u narednom tenutku pokuljao plamen iz ždrela. Na moju sreću, Mimina sličnost sa „pravim“ zmajevima ovde prestaje i ja sasvim bezbedno mogu da nastavim da gledam kako se brada povlači i poprima raniju bledosmeđu nijansu - sada kada znamo ko je ovde glavni možemo da nastavimo dalje.
B.zmajevi imaju idealnu dužinu za terarijumskog ljubimca, ako mene pitate. Sa svojih 40-60 cm (u zavisnosti da li imate ženku, koja je uglavnom manja, ili mužijaka) nisu preveliki (kao, recimo, iguane, kojima je izuzetno teško obezbediti adekvatan smeštaj u stanu), a ni premali da bi bili neupadljivi ili nezgodni za rukovanje. Robusni i okićeni bodljikavim izraštajima predstavljaju vrlo atraktivnog kućnog ljubimca kome nije previše teško obezbediti potrebne uslove.
Boja tela je pastelna, svetlije/tamnije braon ili smeđa, ukrašena šarama i podložna promeni nijanse u zavisnosti od više faktora. Selektivnim uzgojem stvorene su razne varijacije boje o čemu će biti reči kasnije.

Bradati zmajevi spadaju u veliku porodicu Agama. Njihov latinski naziv je Pogona vitticeps, a prirodno stanište su im pustinje centralne Australije, po čemu su dobili nadimak Centralni zmajevi (Inland dragons). To su dnevni gušteri, srednje veličine. U rodu Pogona postoji još nekoliko vrsta koje nastanjuju Australiju, ali je Pogona vitticeps daleko najpopularnija među kućnim ljubimcima.
Temperament

Još jedna stvar, pored opšteg izgleda, koja daje prednost ovoj vrsti pri izboru kućnog ljubimca je njen očaravajući temperamen!B.zmajevi su dnevni gušteri, vrlo aktivni i interesantni za posmatranje. Za razliku od npr. nekih vrsta gekona čiju aktivnost možete posmatrati samo noću (uz pomoć infracrvenog svetla), ovi gušteri će vam pružiti puno zabave po danu, kada ste i vi za nju najraspoloženiji. Lako se navikavaju na čoveka i dobro podnose njegovu blizinu. Nemaju običaj da grizu tako da sa njima mogu da se druže i deca, a znaju da budu prilično mirni kada se jednom udobno smeste na ramenu ili u krilu. Naravno, ne treba preterivati i zloupotrebljavati njihovu tolerantnu prirodu, jer neželjeno rukovanje može da prouzrokuje stres koji, ukoliko je učestao, neretko ima i fatalne posledice po životinju. Ma kako društveni bili, reptili nisu pogodni za prečesto „razvlačenje“ po rukama.
Obratite pažnju: Njihov doživljaj dodira veoma se razlikuje od onog kod sisara, pa nemojte da se zavarvate misleći da im maženjem činite užitak ili uslugu! To važi za sve reptile.
Ipak, umereno, redovno rukovanje će blagotvorno uticati na razvoj obostranog poverenja, što će povećati pitomost vašeg b.zmaja. Kada jednom razviju poverenje prema čoveku, postaju veoma interesantni za druženje. Znatiželjno će vas istraživati, penjati se po vama i simpatično kriviti glavu dok im govorite. Koliko će vaš b.zmaj biti pitom i komunikativan zavisi samo od vas. Što se njih tiče, oni su spremni za upoznavanje.
Kada je reč o temperamentu koji ispoljavaju spram svojih srodnika, stvari su „malo“ drugačije. Iako ćete naići na podatak da su to relativno društveni reptili, ne preporučujem njihovo grupno držanje u terarijum! Društvenost o kojoj se ovde radi podrazumeva labavu koheziju sa utvrđenom hijararhijom na mnogo većem prostoru nego što im u terarijumu možete pružiti. Naseljavanje više b.zmajeva u ograničenom prostoru terarijuma uvek će imati za posledicu veliki nivo stresa potčinjenih jedinki. Nikada ne pokušavajte da zajedno smestite dva mužijaka, njihovi sukobi će se vremenom sigurno završiti fatalno, barem po jednog od njih, a ne mora da bude pravilo ni da će se mužijak i ženka (ili dve ženke) dobro slagati u istom terarijumu. U najboljem slučaju, izdvojiće se dominantnija životinja koja će mnogo bolje napredovati od potčinjene, koja u takvim uslovima nikada neće moći da se fizički i psihički potpuno razvije. Morate da shvatite da reptili nisu domestifikovane životinje! Vaš ljubimac je, iako rođen u terarijumu, još uvek prilično divlji u srcu, pa mu morate pružiti maksimalne uslove kako bi snizili nivo stresa zbog života u zatočeništvu.
Rzimirano: Bradati zmajevi su radoznala, druželjubiva bića koja mogu dobro da se slože sa čovekom. Lako se pripitomljavaju i ne pretstavljaju opasnost pri rukovanju. Iako u prirodi žive u labavim zajednicama, društvo u terarijumu nije dobrodošlo. Ukoliko ih pravilno shvatite, pridržavate se saveta i pazite na nivo stresa koji im priređujete, imaćete divnog kućnog ljubimca!
Nastaviće se...

среда, 24. фебруар 2010.

Zmaj u srpskom jeziku


U srpskom jeziku postoji nekoliko pojmova koji se često poistovećuju sa pojmom Zmaj. To su: Ala, Aždaja i Lamija.
Da li su Zmaj, Ala, Aždaja i Lamija zaista sinonimi ili su to različite vrste mitoloških nemani?
Njihova leksička analiza izgleda ovako:

-Zmaj – je reč praslovenskog porekla. Nekada je postojala leksička veza između reči zmaj i zmija, ali se ona vremenom izgubila. Zmaj je strogi čuvar, ali, češće, sibol zla i demonskih težnji. Kao demonski simbol poistovećen je sa zmijom.

- Ala i Aždaja (hala i aždaha)- potiču iz turskog jezika.
Aždaja (aždaha, haždaja) –
od turskog ejderha, ejdeha - ogromna neman koja proždire ljude. Koren reči je persijskog porekla: ežderha, eždeha, ežder – zmijoliko biće sa nogama, krilima i jednom ili više glava. Sinonimi koji se sreću su ažder, eždelije, ežder.
Ala (hala) –
je slična aždaji, sa naglašenijom duhovnom silom. Neman koja može da leti, kontroliše oblake i navodi grad na letinu (po narodnoj književnosti).

- Lamija (lamia, lamja, lamnja) – starogrčkog porekla, označava ženskog demona, po liku ružnu staricu, koja se pred svetom pokazuje kao lepa devojka; sisa krv muškaraca i hrani se njihovim srcima.

Iz ove analize se vidi da je Zmaj izvorna slovenska reč, dok su ostale tri preuzete iz drugih kultura sa kojima su slovenski narodi dolazili u dodir.
Ale i Aždaje su na Balkansko poluostrvo stigle sa turskim osvajačima. Iako se ovi pojmovi u svom izvornom obliku prevode na engleski jezik isto kao i reč zmaj - dragon, u srpskoj kulturi su doživele metamorfozu. Dugim boravkom Osmanlija na Balkanskom poluostrvu došlo je do neminovnog mešanja kultura, pa su se tako Ale i Aždaje razvile u hibridnu vrstu koja je po svojim osobinama počela da se razlikuje od svojih izvornih oblika. Tako su se u srpskoj narodnoj književnosti izdvojile dve vrste nemani: prva (izvorna) Zmaj i druga (preuzeta i hibridizovana) koja se naziva Alom ili Aždajom, kao sinonimima za istu mitološku vrstu.
Nešto slično se dogodilo i sa Lamijom. U srpskoj narodnoj književnosti ona je predstavljena kao nema, često krilata i višeglava koja po svojim osobinama (ružnoći, proždrljivošću, zlobi, nemilosrdnosti) ne predstavlja posebnu vrstu, već samo drugi naziv za aždaju i alu. U narodnim pričama sa juga Srbije (okolina Vranja i Leskovca) ne upotrebljava se reč aždaja već isključivo Lamanja.

Na osnovu svega rečenog, odgovor na pitanje sa početka teksta mogao bi da glasi ovako:

Zmaj, Ala, Aždaja i Lamija su termini koji se odnose na dve mitološke vrste zastupljene u srpskoj kulturi:
1. Zmaj – izvorna slovenska neman
2. Ala, Aždaja, Lamija/lamanja – preuzeti (neslovenski) termini kojima se naziva jedna modifikovana/izvedena vrsta nemani

Ovakav zaključak se ipak, vrlo često, ne naslućuje u većini leksikografskih dela. Tako, na primer, u „Leksikonu stranih reči i izrazaMilana Vujaklije stoji sledeća definicija pojma:

- aždaja (tur. Ejderha)- zmaj, ala, neman, čudovište

Mislim da ovakve pojave ne govore direktno protiv teze o različitosti ovih vrsta, već su pre posledica njihovog površnog posmatranja. Za njihovo pravilno diferenciranje potrebna je detaljna analiza srpske narodne književnosti i predanja.

Slična evolucija pojmova vezanih za ovu mitološku vrstu desila se kod većine slovenskih naroda. Nakon velike seobe naroda, leksička oblast koja je imenovala fenomene poput zmajeva i drugih nemani doživela je metamorfozu. Tako su se latnski pojmovi kao što su draco, serpens, anguis i drugi sinonimi ukrstili sa leksičkim pojmovima naroda koji su, pre seobe, bili na periferiji antičke zajednice. Kod nekih slovenskih naroda, koji su bili pod uticajem zapadnog rimskog carstva, latinski pojmovi su potpuno istisnuli domaće. Tako je reč zmaj zamenjena latinskom rečju draco (npr. Česi koriste reči drak ili bad). Bugari, Rusi i Slovenci i dalje koriste reč sličnu zmaju, dok je kod južnih slovena, kao što je već pomenuto, došlo i do preuzimanja pojmova turskih osvajača koji su evoluirali u nove pojmove.
Ovde je važno naglasiti da su predstava o zmajevima u srpskoj narodnoj književnosti i odnos Srba prema njima unikatni u odnosu na predstavu i stav koji su prema ovim mitološkim bićima imali ostali evropski narodi. Više o tome u sledećem postu: „Zmajevi u srpskoj kulturi“.

среда, 10. фебруар 2010.

O Gnezdu...

Zmajevim Gnezdom sam pokušao da uobličim nekoliko svojih interesovanja u jednu manje-više homogenu celinu. Iako, naočigled, sasvim različite, teraristika/herpentologija i mitologija (o kojima će ovde biti njaviše reči), poseduju tajanstvenu spregu koja ih je oduvek preplitala u mom fokusu. U najširem smislu, reč je o težnji da se upozna jedan tajanstveni svet koji postoji paralelno sa našim, šansa da se zaviri u pradavnu prošlost planete čiji gorostasni vladari postoje još jedino u delovima genetskog zapisa današnjih reptila, mogućnost da se shvate prirodne sile koje su u ljudskoj mašti stvorile zmajeve i druge nemani prikazane u mitovima svih kutura sveta...
Želim da naglasim da se ne smatram stručnjakom ni u jednoj od pomenutih oblasti, pa na tekstove koji će ovde biti prezentovani ne treba gledati kao na mape sa precizno ucrtanim koordinatama, već pre kao na delove putopisa koji prenosi iskustva i impresije sa pohoda.
Dobrodošli!